Tribina: SKRIVENI RAT

Tribina BIOETIČKOG DRUŠTVA SRBIJE

Govore: Dr Svetlana Stanarević, docent na Fakultetu bezbednosti u Beogradu, dr Nada Sekulić, vanredni profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu i Dušan Vukojević Mars, glavni i odgovorni urednik časopisa “Vojni invalid”.

Rat je iza nas. Nekoliko hiljada ljudi je uspelo da ga zaobiđe i izbegne, više miliona ljudi na ovim prostorima preguralo ga je preko svojih leđa, sa posledicama koje su manje-više ostale nevidljive do danas, dok hiljade ljudi u tome nisu uspele, ostavivši svoje živote na ratištima u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji.

Knjiga “SKRIVENI RAT” bavi se problemom nevidljivosti rata. Mada su učesnici tog rata još uvek živi, mada posledice još uvek trpe mnoge porodice, dok neki još uvek uživaju koristi nastale ratnim profiterstvom, mada je sadašnja država Srbija podignuta na ruševinama tog rata, o njemu se nesrazmerno malo govori, groblja na kojima su sahranjene neidentifikovane žrtve su zapuštena, a Srbija do danas zvanično nije ni bila u ratu. Da li to strašno vreme treba prosto ostaviti iza nas i da li je dovoljno što je oružje zaćutalo? Da li je dolaskom krhkog mira obezbeđena nepristrasnost u uspostavljanju novih društvenih ugovora i ustrojstva novih država nastalih raspadom SFRJ? Šta su dalekosežne posledice zaborava rata i njegovih kolateralnih i direktnih žrtava?

Knjiga “Skriveni rat” bavi se nevidljivošću rata na tri nivoa – jedan je teorijski, vezan za analizu teorija modernog rata unutar kojih se svesno zanemaruje razornost ratnog iskustva kao faktora ratnog dešavanja i odlučivanja o njemu. U najbukvalnijem smislu, sve teorije rata “upotrebljavaju kodiran rečnik i eufemizme kada govore o satiranjima i leševima.” Drugi nivo analize bavi se ideološkom nevidljivošću proteklog rata u zvaničnoj politici Srbije danas, s obzirom na popis poginulih učesnika rata, kao i s obzirom na zvanični odnos države prema ratu i prema ratnim vojnim invalidima. Treći nivo, bavi se ratnom traumom i nemogućnošću da se ona artikuliše i inkorporira u uobičajeni jezik mirnodopske kulture. U tom kontekstu, analizirane su životne priče i dubinski intervjui vođeni sa ratnim vojnim invalidima i porodicama poginulih učesnika rata vezanog za raspad SFRJ u periodu 1991-95.

Komentari